Veliki naklon za celu seriju, kompletnu ekipu, sve, sve, sve.
Ovo je ubedljivo najbolja ruska serija. Dobro, jednim delom sam sigurno pristrasna jer sam apsolutno očarana (ma šta očarana, opsednuta je bliži izraz
) Igorem i Pavelom kao prvo, kao drugo sama serija je skroz po mom ukusu, ali i sama njena popularnost dovoljno potvrđuje njen kvalitet.
Mnogo mi je žao što je ranije nisam gledala, uživala bih da sam je pratila onako kako inače pratimo serije i kako su Ruskinje pratile ovu seriju. Čak i čekanja na novu sezonu po dve godine bi me još više vezale za celu ekipu, a svakako da bih za to vreme razvijala stotine teorija i mozgala dok repriziram unedogled. Taj deo užitka sam propustila, jer maratonsko gledanje je mač sa dve oštrice.
S jedne strane je super kad ne moraš da čekaš toliko dugo na nastavke, ali opet osećam se kao da sam projurila kroz celu tu priču. To ću sad donekle ispraviti sa trećom sezonom, mada opet, ona se uskoro završava.
24 epizoda akcije, jurnjave, zadataka, novih slučajeva, raznoraznih priča unutar priča, drama, ljubavi, romanse, čak i komedije... Svaka im čast, sve su to upakovali na pravi način, serija je zaista bomba. I moram da priznam da mi je druga sezona bolja od prve, što je jako redak slučaj, obično kvalitet serije sa novim sezonama opada, ovde je to potpuno kontra. Sve što i nije valjalo u prvoj sezoni ispeglali su u ovoj. I mnogo je napetija, prosto se vidi da se cela ekipa uhodala i navikli se jedni na druge.
Recimo, rasplet na kraju prve sezone me je čak malo i razočarao, jer sam od početka sumnjala na pravu osobu, ali tek sad su klupko razmotali, jako inteligentno.
Prvo pucnjava, onda krv, metak koji se vraća unazad i odlazi u nebo, a zatim vatromet.
Moram da pohvalim režiju, prosto je genijalna! Sve sama metafora do metafore. Tako je režirana poslednja scena, tako su režirane ljubavne scene (poljupci u lokvi krvi, a onda goli u belom
), većina akcionih scena i svaka scena Igoreve unutrašnje borbe.
Pavel, Igor, Pavel, Igor...
To je ono o čemu Sara govori kad kaže da je uloga stvorila glumca. Ova serija ne bi bila to što jeste da nije njega, jednostavno je nosi. On se tako stopio sa tim likom da čak i ne želim da saznam koliko mu je sličan, a koliko različit.
Volim takve likove, jednostavno ih volim! Koji su sposobni da vole do koske, inteligentni, vispreni, idu do kraja zarad svog cilja kakve god on posledice imao... Želim da ostanem u uverenju da je on takav i privatno, svu me je omađijao. Toliko sličan, a opet toliko drugačiji od Vlada Orlova.
Njega je definisala majčina smrt, otpor prema ocu, lagodan život... A opet se i razlikuje od Vlada u jednom, dok je za Vlada ljubav bila ta pokretačka i razorna snaga, Igoru je to istraga (u prvoj sezoni) i osveta (u drugoj) oko smrti njegove majke. Obojica umeju jako lepo da vole (hoću mene neko tako da voli
), ali je razlika u tome što je Igor spreman da odustane i voli izdaleka. Pritom mi ga je jako žao, jer iz svakog njegovog postupka bio on komičan ili tragičan izvire očajnička želja za ljubavlju.
A kakav je samo foraš, njegove izjave su ravne Nagijevim iz Kuhinje.
I dalje mi je omiljeno kad je tek došao u policiju dok su ga svi mrzeli i on da ih opusti im servirao golu Japanku na kancelarijskom stolu sa sve hranom na njoj.
Rekla sam da nikako ne mogu da odlučim za koju da navijam kad je on u pitanju između Vike i Kaće, taman sam pred kraj druge sezone izabrala Kaću, ali sad sam opet kao on između dve vatre.
Kaća je neko ko mu je prijao i ko mu je u svakom smislu bio potreban, iako nije bila u tom svetu, odgovarala mu je i činila dovoljno mračan život bar malo svetlim, veselim i smisaonim. Sad će njihov odnos biti jako zanimljiv i kompleksan, sjebao je totalno i zbog njega je zagazila u krv i smrt. Dok je Vika sa druge strane sad slobodna i sve nešto imam osećaj da uprkos svemu nju voli, a ja glasam za ljubav. On spava sa Kaćom, ali sanja Viku, Kaću predstavlja kao devojku, ali ide kod Vike da joj pomaže...
Očekujem od ove treće sezone da bude vrhunac mraka, jer su sami do toga doveli. Prva je bila uvod u ceo taj svet, druga puno ozbiljnija i tragičnija, sad su svi uprljali ruke i svako ima iza sebe bar jedan leš. Samo da mi kraj ne zeznu i to je to, ovo mi ulazi na listu legendarnih serija, kojoj ću se sigurno vraćati. Pritom, svisnula bih ako bi Igor poginuo na kraju (on je već ušao na tu listu legendarnih), ali mislim da je to najbolji mogući epilog svega ovoga.